Air-layer cvatuće dunje

Dok sam se prije par mjeseci nestrpljivo dosađivao, a nakon što sam svatio da se u to vrijeme ništa ne iskopava, pronašao sam podatak da se u lipnju može raditi air-layering listopadnog drveća. Što bude bude, izabrao sam u dvorištu granu s karakterom, 3-4 cm promjera, na grmu Japanske cvatuće dunje. Grana je to koja ionako smeta prolazu auta u dvorište, pa mi nije stalo do nje. Ideja je bila, kad je se već mislim riješiti, zašto je ne probati zakorijeniti.

Detalji oko air-layeringa su u mom drugom postu, pa neću ponavljati.

Primio sam se toga stvarno pedantno, ne preskačući ništa od postupka, izrez kore, natapanje mahovine, oblaganje rane, folija, rupe za drenažu ili eventualno zalijevanje, alufolija protiv vrućine i za zamračivanje. I tako se to kilavilo, do sad. Provjerio sam par puta ima li čega, ali nije bilo ničega.

Sve do danas!!!! :)

Odmotam alu-foliju da vidim je li sve u redu s vlagom, kad na jednom mjestu uz plastičnu foliju viri 1 cm gotovo žućkasto-bijelog novoizraslog korijena. Jeeeeeeee!

Nakon početnog oduševljenja, malo sam se skulirao jer sam shvatio da će uskoro rujan, pa sam počeo razmišljati o tajmingu. A što sad? Korijenovoj bali će sigurno trebati još najmanje mjesec dana da se full razvije, prije nema smisla odvajati granu.

Put pod noge, u bespuća interneta, do korisne informacije.

Lišće na dunji je još uvijek veselo zeleno, na grani sam ga ostavio dovoljno kako bi moglo snabdijevati korijen svojim fotosinteticima. Dakle, odreagirala je i počela graditi novo korijenje. Uskoro će ga početi puniti zalihama energije.

Osnovno pitanje je kad to presaditi. I ovdje postoji izbor, bude li korijenje počelo mijenjati boju u smeđkastu, dok je lišće još živo bit će pravi trenutak odvojiti granu i posaditi je u supstrat prije početka faze mirovanja. U proljeće će biti vjerojatno sve u redu.

Ako se dogodi da se korijenje ne razvije dovoljno, a lišće počne "listopadati", onda će vjerojatno bala ostati na grmu do proljeća. Problem s hladnoćom j evidentan ali prema nekim izvorima je lako riješiv dodatkom još malo izolacijskog materijala na air-layering kako bi korijenje u mirovanju preživjelo zimu.

I tako me taj mali korijenčić usrećio, dobio sam malo samopouzdanja jer imam osjećaj da su stvari pod kontrolom.

Sama grana ima nekakav pokret, nadam se ravnomjernom razboju korijenja, pa ćemo vidjeti na što će to ličiti kad po prvi put završi u trening posudi. Nisam baš sretan što je to baš Chaenomeles japonica, možda će biti interesantno kad procvate (prije lišća), no kako će sve izgledati kasnije ne znam. Listovi imaju i one mali prirasle listove uz peteljku pa vjerujem da i za to ima neka metoda održavanja kako bi se forma održavala.

Naravno, proteći će godine prije nego uopće nastane neka forma, ali čovjeka veseli kad se pokrene s mrtve točke. Bravo ja!