Air-layeri - update

Moji dvorišni air-layeri su napokon doživjeli malo mira. Naučio sam se strpljenju. Mnogi moji eksperimenti su završili bez rezultata pa sam počeo cijeniti vrijeme koje treba prirodi.
Air-layeri koje sam napravio u dvorištu daju znakove napretka, ali sam ipak odolio iskušenju da 'ubrzam'.

Dok sam još prije par tjedana dvojio o odvajanju od matične biljke, sad sam definitivno odlučio. Ništa do proljeća. Malo je tome pomogla i kava sa Seba-sanom koji je ležerno i rutinski prokomentirao u korist čekanja proljeća.

Da ne bih dangubio, odlučio sam ipak još malo poraditi na cijeloj priči.

Nakon 50 dana

I raste to korijenje, ne pretjerano brzo, ali ipak. Danas sam nalo navlažio  mahovinu iznutra kroz za to pripremljenu rupu u foliji. Za svaki slučaj.

I nadalje nisam siguran kako će priča završiti, no sve sam bliži ideji da ovaj air-layer doradim dodavanjem još mahovine, te zaštitom preko zime.

Daljnji razvoj korijenja

Korijenova bala nakon 40 dana

Prošlo je još sedam dana od zadnje provjere razvoja korijenja. Vidljivo je iz fotografija da se korijenje razvija primjerenom brzinom i da će uskoro u omotaču biti prilična gužva.

Primijetio sam još jednu zanimljivost. Neposredno iznad air-layera ova se grana račva na dvije grane. Jedna od njih je tanja, a jedna nešto deblja. Sukladno tome, deblja grana je i jače razvijena u krošnji pa samim tim sadrži i veću količinu lišća.

Ako slijedimo neke zakonitosti, deblja grana fotosintezom proizvodi daleko više ugljikohidrata. Kako je kod air-layeringa sloj ksilema presječen ugljikohidrati ne prolaze prema matičnom korijenju. Čini mi se logično da ako iznad air-layera postoje dvje grane koje proizvode različite količine ugljikohidrata, da je na strani deblje grane i veći dotok. Ove fotografije pokazuju upravo tu stranu air-layera. S druge strane, ispod tanje grane ima tek nekoliko korijenčića koji stidljivo proviruju. Ovo može biti zanimljivo za neke buduće projekte, posebno ukoliko se i u drugim primjerima pokaže da je ovo pravilo.

A što dalje?

Mislim, možda će nekome biti smješno, da pišem o projektima u ovoj mojoj ranoj fazi.

Majstor Masahiko Kimura može raditi na stogodišnjem pinusu, pa mu željeznom šipkom savijati staro stablo kako bi mu udahnuo novi artistički život. To nije lako i nije za neiskusne. Zato je on majstor. I to je njegov projekt.

A nama početnicima je svaki mali zahvat isto tako projekt ako u cilju imamo danas sutra neko malo stablo.  Pisao sam prije o cvatućoj dunji u mom dvorištu koja je postala predmet eksperimenta (Napokon malo isplative prakse)

I što dalje?

Air-layer cvatuće dunje

Dok sam se prije par mjeseci nestrpljivo dosađivao, a nakon što sam svatio da se u to vrijeme ništa ne iskopava, pronašao sam podatak da se u lipnju može raditi air-layering listopadnog drveća. Što bude bude, izabrao sam u dvorištu granu s karakterom, 3-4 cm promjera, na grmu Japanske cvatuće dunje. Grana je to koja ionako smeta prolazu auta u dvorište, pa mi nije stalo do nje. Ideja je bila, kad je se već mislim riješiti, zašto je ne probati zakorijeniti.

Detalji oko air-layeringa su u mom drugom postu, pa neću ponavljati.

Primio sam se toga stvarno pedantno, ne preskačući ništa od postupka, izrez kore, natapanje mahovine, oblaganje rane, folija, rupe za drenažu ili eventualno zalijevanje, alufolija protiv vrućine i za zamračivanje. I tako se to kilavilo, do sad. Provjerio sam par puta ima li čega, ali nije bilo ničega.

Sve do danas!!!! :)