 |
| Korijenova bala nakon 40 dana |
Primijetio sam još jednu zanimljivost. Neposredno iznad air-layera ova se grana račva na dvije grane. Jedna od njih je tanja, a jedna nešto deblja. Sukladno tome, deblja grana je i jače razvijena u krošnji pa samim tim sadrži i veću količinu lišća.
Ako slijedimo neke zakonitosti, deblja grana fotosintezom proizvodi daleko više ugljikohidrata. Kako je kod air-layeringa sloj ksilema presječen ugljikohidrati ne prolaze prema matičnom korijenju. Čini mi se logično da ako iznad air-layera postoje dvje grane koje proizvode različite količine ugljikohidrata, da je na strani deblje grane i veći dotok. Ove fotografije pokazuju upravo tu stranu air-layera. S druge strane, ispod tanje grane ima tek nekoliko korijenčića koji stidljivo proviruju. Ovo može biti zanimljivo za neke buduće projekte, posebno ukoliko se i u drugim primjerima pokaže da je ovo pravilo.
Razmišljam kako to regulirati, ako je moguće, jer ova situacija će dovesti do neravnomjernog razvoja korijena koje bi trebalo biti budući nebari. Možda je jedno od rješenja malo smanjiti zelenu masu na jačoj grani kako bi se u proizvodnji izjednačila s slabijom. No i to mi se čini nerazumno rasipanje resursa. Dunja je još zelena i još se ne sprema u fazu mirovanja. Je li uputno brzinu razvoja orijenja uređivati prema sporijoj grani?
Za sada neću ipak ništa dirati jer bi to bilo kontraproduktivno. Nek priroda radi svoje. S obzirom na vremenske prilike, čini mi se da če tijekom rujna korijenje biti dovoljno razvijeno za odvajanje od matične biljke posebno kad lišće pokaže da je vrijeme za otpadanje. Iako će to biti svojevrstan šok, novo korijenje bi trebalo biti dovoljno jako da funkcionira bez lišća u krošnji.
Još uvijek imam neke dvojbe oko svega, pa pretpostavljam da ću neke odluke ipak morati donijeti kasnije.
Poznavajući Japansku cvatuću dunju, ona je sklona cvjetanju pri prvom porastu temperature, bez obzira u koje doba nakon zime. Nerijetko je ovdje u dvorištu procvala i po nekoliko puta pa se smrzla i opet je sve bilo u redu. Problem je što lišće dolazi tek nakon cvatnje. Cijela cvatnja je dakle ovisna o zalihama energije u korijenju. Cvatnja će donekle iscrpiti biljku i ako korijenje ne bude dovoljno jako do prvog listanja, mogao bih dobiti komad ogrijevnog materjala.
Nadalje, ovaj nepravilni, više jednostrani. razvoj korijenja bi se mogao ispraviti ako biljku posadim u zemlju, na neku ploču i pustim je da divlja kako joj drago. Ipak, ovakvo povećanje u sedam dana daje naslutiti da će se korijenova bala s vremenm ipak homogenizirati. Na kraju krajeva, ovo još dugo neće biti bonsai, trenutno je to tek potencijalni kandidat za startni materijal
Nema komentara:
Objavi komentar