A što dalje?

Mislim, možda će nekome biti smješno, da pišem o projektima u ovoj mojoj ranoj fazi.

Majstor Masahiko Kimura može raditi na stogodišnjem pinusu, pa mu željeznom šipkom savijati staro stablo kako bi mu udahnuo novi artistički život. To nije lako i nije za neiskusne. Zato je on majstor. I to je njegov projekt.

A nama početnicima je svaki mali zahvat isto tako projekt ako u cilju imamo danas sutra neko malo stablo.  Pisao sam prije o cvatućoj dunji u mom dvorištu koja je postala predmet eksperimenta (Napokon malo isplative prakse)

I što dalje?

Pojava prvih korijenčića

Dunja uredno jača korijenje na air-layeru i ne pokazuje znakove posustajanja. To je dobro, moguće da ću airlayer zaštititi i ostaviti do proljeća, ali ima još vremena možda sve bude kako treba.

Iako još nije trenutak za bilo kakvu odluku, probao sam malo razmišljati unaprijed. kako god bi ja htio što prije napraviti nekakvo drvce, ovo ipak nije dobar materijal, za sad. Stoga umjesto da radim na uzgoju bonsaija od ove grane, radit ću prvo na uzgoju startnog materijala.

Kad bolje razmislim, glavni uzrok ovakvog razmišljanja je nebari. Čak ako i pretpostavim da će se korijen lijepo kružno razviti, to će biti tanki korijeni, nimalo u skladu sa stablom i izgledat će kao zrake zabodene u podnožje, nalik na 'nebari' stabljike kukuruza.

Ako to sve skupa posadim u posudu i ponašam se prema njoj kao prema dobrom startnom materijalu, zalijevanje, dohranjivanje, razvit će se u supstratu puno finog funkcionalnog korijena. Time će se smanjiti potreba biljke za 'traženjem' vlage pa će postojeći air-layer nebari ostati u takvom stanju u kakvom je ili će sporo napredovati. A i zašto bi napredovao ako nema potrebe, sve je nadohvat korijena.

Tjedan dana kasnije

Korijen je kao i grana organ biljke i za njega vrijedi neki isti principi. Ako ga pustiš da raste on će odebljati, što dalje ode, deblji će biti u bazi. Je li ovo krivo ili pravo, čini mi se logično.

Stoga sam napravio plan da kad odvojim granu od matične biljke, neću je saditi u posudu već ću je staviti u vrt, vjerojatno na neku ploču i pustiti nek dalje divlja i uživa u blagodatima prirodnog rasta. Interes je u daljnjem rastu korijenja koje će biti malo 'prisiljeno' da se razvija u stranu, neporedno od debla, a dalje nek ide kud ga volja. Ploča ispod korijenja zapravo može predstavljati samo dno posude bez bočnih stranica tako da fino korijenje iz stabla može rasti malo prema dolje dok će glavni korijeni vjerojatno 'dohvatiti' zermlju i odebljati prže nego da je sve zatvoreno u posudi. Ploča će ujedno i spriječiti razvoj nekakvog centralnog korijena koji bi najrađe najkraćim putem išao po vodu ravno dolje.

Ovo je moja teorija, temeljena na onome što razumijem ili ne razumijem. Ako sam u pravu, zadebljanje korijena pri bazi i skladno stapanje s bazom stabla će se brže odvijati izvan posude. Kad se to dogodi, dunja će biti vrtni yamadori kroz koju godinu.

Jesam li u pravu, tek ostaje da vidimo.