Stari jorgovan

Ima u dvorištu jedan stari jorgovan. Mislim da je star preko 40 godina. Samonikli je kraj jednog zida kuće i ovdje je dugo stajao kao ukras vidljiv s ceste. Pamtim ga kao malog dok sam i sam bio mali. Zbog zida je rastao ukoso, imao je dva stabla i tri put se lomio, koliko pamtim. Jednom se slomilo jedno od dva stabla. A preostalo deblo je dva put stradalo od snijega. Kako je malo smetao je u prolazu, zadnji zahvat na njemu je bio prije par godina kad mu je stablo od cca 12 cm (ili više) promjera odsječeno na nešto iznad metar visine, da više ne visi iznad auta.

I ta je stara kvrga, poput vrbe, po kori izbacila nove pupove i potjerala nove grane. Ove je godine cvao, punim sjajem.

No krvna mu slika ne izgleda tako sjajno. Star je, a izgleda da ima rupu po cijelom stablu, kroz sredinu. neposredno iznad zemlje je velika šuplja kvrga mrtvog drveta (jer ovo je nakad bio twin-trunk jorgovan). Ako ga se proba cimnuti, očito je da negdje jedan od korijenova i dalje drži vodu. No bojim se da je pitanje vremena kad će ga ubiti prejaka suša, zima, kukci koji su se naselili u njemu ili nešto drugo.

I tako je ove godine stari 'Jorga' postao moj bonsai projekt.
Po sredini stabla sam prije mjesec dana postavio air-layer. S premalo mahovine. Nekakav grubi plan je pokušati u proljeće ionako iskopati donji dio s onim deadwoodom, siguran sam da još ima aktivne kore. Malo je stablo debelo, ali o tome ne brinem.

Od mjesta air-layera do gore imam pola metra stabla, s nekim granama. Ni ovdje nemam predodžbu kao bi to moglo izgledati.

U zamahu sam ovih dana pronašao novu mahovinu i napravio još jedan zahvat na žutoj šljivi, za vježbu.
Mahovine je preostalo, pa sam logično pomislio zašto 'Jorgi' ne bih dodao još malo te mahovine, nigdje nisam pročitao niti čuo da se air-layer ne smije otvarati.

I otvorim ja to, pa malo zamaknem tek da vidim "da se nije možda počelo stvarati korijenje". Naravno da nije, jer je prošlo jedva mjesec dana. Ali zato sam bio zapanjen kako je kambij podivljao i ukrasio ranu debelim prstenom kalusa. I to više na gornjoj nego na donjoj strani prstena. Gotovo bih mogao reći da ovaj gornji kalus ima nekakvu namjeru, misiju  dok donji samo radi svoj posao zaliječenja :)

I sad je 'Jorga' dobio posebnu, nešto veću porciju mahovine. Imam feeling da na korijenje neću dugo čekati. Stari jorgovan uredno živi svoj starački biljni život, s neobičnom životnom energijom. kao da želi pokazati da želi surađivati. Jasno da ću trebati  (i tražiti) svu pomoć da ga pošteno skrpam, riješim kukaca i omogućim mu  novi rast. Ako se primi (oba dijela) bit će to zanimljivo iskustvo.

Jorgovan je inače jako otporan na zimu, a može živjeti i stotinu godina, i unuci mogu uživati u njegovom mirisu. Zašto je ovaj moj takav boležljivi starac već u četrdesetoj. Vjerojatno zato jer raste neposredno pokraj zida, uz temelje. Korijenje mu je ispod krova pa mu vjerojatno manjka i vlage. Uz sve to i oni lomovi, nesanirana rupa, dugo je još poživio... No slab je i neotporan, nitko nije vodio računa o ranama koje su istrunule, pa je postao hotel za kukce.

Uspije li mi ovaj projekt, bit ću jako sretan, jer 'Jorga' već ima svoju životnu priču. Uz malo sreće i puno volje slijedi 'Jorga2'.

Ako mi ovdje naleti netko od iskusnijih bonsaista, vjerojatno će odmah zaključiti da je ovo promašaj. A da tek vidite šljivu... :)