Prvi mraz

Nakon što sam utvrdio da ovu moju napravu ne bih trebao zvati plastenikom, nego eventualno klijalištem, pratim kako se dalje ponaša tempreatura u različitim vremenskim uvjetima.

Dodatak kutiji je obloga os stiropora (iznutra), tako da je jedino poklopac os folije i propušta maksimalno svjetla.

Jutros oko 8 sati  je na analognom termometru na verandi sa sjeverne strane pokazivalo +2°C, na travi u dvorištu je bilo malo mraza, a u plasteniku +1,2°C!!!!! Kako bi rekli, WTF??!!.

Zaključio sam da je noćas bila još niža temperatura, pa je unutar plastenika ostala izolirana i sporije se mijenja nego vani.

Sada, tri sata kasnije (11.00) vani je +5°C, plastenik je na suncu, i unutra je +30,3°C.

Dakle eto, ovo bez sunca ili drugog izvora topline ne radi. Vjerujem da čak kad vani bude minus, ako bude sunca, unutra će biti sasvim ugodno.

E, sad to i nije baš sretna vijest, kad bi svi dani bili ovakvi kao danas, to bi značilo da bi noću u plasteniku bilo jedva iznad 0, a danju po suncu 30, što mi se čini kao malo prevelika varijacija za stanovnike plastenika.

I kakve to sad ima veze. Možda ima a možda i nema, ali ovakva varijacija je karakteristična za proljeće nakon mirovanja, i ponekad je čak potrebna biljkama jer je pouzdan znak dolaska proljeća. Predmnijevam da bi neke biljke to mogle shvatiti sad u ovim jesenskim varijacijama. No pretpostavljam da bi trebalo prije toga biti malo više mrzilih dana (i danju i noću), da bi se stvar aktivirala. Zasad toga nije bilo.

Čudni su putevi hormonski i svi ti biološki programi oko stratifikacije, hibernacije, germinacije itd.

Kod nekih program ide ovako:

(1) Ako je temperatura povoljna -  živi dalje i pripremaj se za jesen.
(2) Ako je temperatura niska više od x dana - spavaj, mirovanje.
(3) Ako  je temperatura noću niska a danju visoka (pa si se probudio) - možda je proljeće, počni rasti.
(4) Ako je temperatura noću niska a danju visoka, a još nisi spavao(2)  -  jesen je, čekaj.
(5) Ako je temperatura više od x dana -25°C ili više od x dana +40°C -  sory , puno sreće.

Sve skupa mi se zbrkalo jer više ne znam koja je poanta. Ako bih tu napravu dodatno zagrijavao, program bi se vjerojatno pobrkao i rezultati bi bili nepredvidljivi. Za sada sam zaključio da je jedna stvar važna: pustiti prirodi da odradi svoje, jedino nastojati osigurati da temperatura unutar plastenika (no, dobro, klijališta), i za najhladnijih dana bude između 1-5°C, tj da ostane pozitivna. Otkrivanje tople vode :) Ali me veseli :)

Temperatura i vlaga

Danas je dan onako nekako čudan, bez pravog sunca, tek se kroz oblake može vidjeti blijedi krug, bez pravog sjaja.
Stigao je onaj digitalni termo-higrometar sa sondom.

Prvo zapažanje je da obični termometar u sjeni pokazuje 14°C, dok je unutar malog plastenika koji je na otvorenom 21,5°C. Znači da i od ovog slabog sunca može prikupiti i sačuvati 6-7°C. Zgodno.
Vlažnost unutar plastenika je oko 80% đšto mi se čini dobro.

Sad me opet tjera da malo eksperimentiram i da probam one teorie sa svijećom u limenci. Zanima me za koliko stupnjeva može svijeća podići temperaturu. Jedna obična svijeća u staklenci uspjela je u deset minuta zagrijati prostor na 22,7°C takle za cjelih 1,3 više, i tu je sve stalo.

Definitivno ideja ne valja i to iz više razloga. Prinos temperature je gotovo zanemariv, za hladnijeg vremena će vjerojatno biti i manji. Svijeće za taj svoj jalovi rad troši kisik i suši zrak, niti to mi nije ok. I na kraju, ne želim ni misliti o opasnosti od požara. Dakle svijeća više nije in, to ste znali, ali ja sam se morao uvjeriti sam.

Air-layeri - update

Moji dvorišni air-layeri su napokon doživjeli malo mira. Naučio sam se strpljenju. Mnogi moji eksperimenti su završili bez rezultata pa sam počeo cijeniti vrijeme koje treba prirodi.
Air-layeri koje sam napravio u dvorištu daju znakove napretka, ali sam ipak odolio iskušenju da 'ubrzam'.

Dok sam još prije par tjedana dvojio o odvajanju od matične biljke, sad sam definitivno odlučio. Ništa do proljeća. Malo je tome pomogla i kava sa Seba-sanom koji je ležerno i rutinski prokomentirao u korist čekanja proljeća.

Da ne bih dangubio, odlučio sam ipak još malo poraditi na cijeloj priči.

Mini plastenik - update

Odmah prvu noć nakon postavljanja paala je kiša. Pokazalo se da dvostruka folija na gornjem prozoru ne vrijedi. Vlaga se provukla kroz klamarice i ostala mjesta (ne možeš tu stvar napraviti baš 'waserdicht') i bila je sasvim lijepa kondenzacija između dva sloja folije.Ostavio sam tako tijekom sunčanog dana da vidim što će se dogoditi. I naravno, sva unutarnja kondenzacija se uredno proluftala osim te između dva sloja koja je ostala cijeli dan. Zna unutra, ali ne zna van. Trebat će to dakle doraditi i maknuti jedan sloj folije.

Još mi nedostaju neke kukice za zatvaranje jer mi je palo dna pamet da bi vjetar to mogao otvoriti pa bi nastao lom.

Kad malo provjerim kako sve skupa radi napravit ću neke preinake. Ideja je da si pripremim stiroporne ploče koje odgovaraju stranicama kako bih ih postavio tijekom zime. Nisam još siguran kako riješiti nekakvo zagrijavanje i treba li ga uopće rješavati. Vidio sam ludu ideju da tip za ovakav mali plastenik tijekom niskih temperatura unutra posrtavi svjeću ili lampaš :) Malo je morbidno ali to navodno sasvim dobro zagrijava prostor. Radi nekakvog izgleda, a i da ne bi svijetlilo po noći, može se svijeća zatvoriti u nakakvu limenu kutiju s rupicama.

Nadam se da uskoro stiže i onaj higro-termometar pa ću biti malo pametniji kad praktično izmjerim neke stvari.

Za prvi put je ovo još dobro ispalo :) Sljedeći projekt su sjenilo za plastenik, klupe ili postolja za mala drvca, nekakav drveni sanduk itd. Baš se dobro zabavljam s ovim. Porezao sam se samo dva puta i to ne jako.

Usput sam se sjetio da sam bacio dvadesetak starih prozora prije par godina, kad smo mijenjali stolariju na kući. Ajoj, kakvi su to cold-frameovi mogli biti. Ali tada nisam imao ideju.

Mini plastenik

Stari okvir od kauča, pregršt otpadnih podložnih letvica iz trgovine građevnim materijalom, za 30 kn folije, mali čavli, tapetarska klamarica i malo mašte.

Ovakav 'contraption' ćete najčešće naći na internetu po nazivom 'cold frame'.
Iako vrtlari obično ovakve mini plastenike rade direktno na gredici ili povišenoj gredici, ovaj moj mobilni plastenik ima funkciju omogućiti dobre uvjete raznim mojim eksperimentima, s reznicama i sjemenjem.

Znam, znam... neće od toga biti bonsai, za to u proljeće demo u lov. Ali dok su moji eksperimenti razmješteni na verandi, to čini priličan nered, ovo će biti ipak mali upgrade.

Jorgovan je još živ

Jorga, je nakon što je dobio malo dodane mahovine u air-layer i dalje bez neke vidljive vanjske promjene.
Ali danas nisam imao mira pa sam išao malo čačkati da vidim ima li kakvih naznaka da će se nešto iz toga uskoro izleći.

Za razliku od dunje, izgleda da se Jorga razvija malo ravnomjernije. Uspio sam kroz prorez napraviti dvije snimke na kojima se vidi progresivan razvoj kalusa koji bi trebao u neko vrijeme potjerati korijenje.

Nakon 50 dana

I raste to korijenje, ne pretjerano brzo, ali ipak. Danas sam nalo navlažio  mahovinu iznutra kroz za to pripremljenu rupu u foliji. Za svaki slučaj.

I nadalje nisam siguran kako će priča završiti, no sve sam bliži ideji da ovaj air-layer doradim dodavanjem još mahovine, te zaštitom preko zime.

Novi projekt - Šljiva

Air-layer od 22.srpnja 2012.

Ovo je novi projekt ovdje na blogu iako je air-layer napravljen prije dva tjedna. Možda malo kasno s obzirom na doba godine, ali radi se o drvetu agresivnog rasta, tako da mi se čini da neka pravila za njega ne vrijede :) Radi se o šljivi (mislim da je to Prunus domestica) s žutim slatkim plodovima i jakog cvata. U odnosu na druga stabla ovo raste zaista impresivno brzo i agresivno.

Nemam nikakve impresije da će od ovoga nastati nekakav ultra-mega-pro bonsai primjerak, ali me veseli isprobavati, vježbati i stvarati zaključke. Ovo drvo nije stradalo zbog ovog eksperimenta (čak ako mi ne uspije) s obzorom da osvaja krov i ova grana bi bila u proljeće odrezana ovako ili onako. Kad nemašdrvce s kojim bi se igrao onda se nestrpljenje može zadovoljiti i na ovakve načine.

Sviđa mi se ta air-layer tehnika i čini mi se da je u izvedbi i rezultatu lakša od nekakvih cijepljenja (iako s drugom namjenom). Potrebno je samo dovoljno pažnje i temeljitosti pri izrezu kore i čišćenju debla od ksilema.
Ovo stablo šljive koje imam u dvorištu toliko buja svake godine da imam obilje materijala za eksperimente s air-layeringom (jer još nisam sve isprobao).

Htio bih vidjeti kako će se drvo ponašati ukoliko gornji dio kore bude izrezan pod 45 stupnjeva. To će rezu dati veću površinu i zanima me koliko će se jači kambij razviti i hoće li to utjecati na količinu novoizraslog korijena.

Htio bih probati natopiti mahovinu vrbinom vodom i vidjeti ima li to praktičnog utjecaja na vrijeme i količinu korijenja.

Htio bih iznad gornjeg prereza kore napraviti i nekoliko malih okomitih izreza u obliku obrnutog "v" da vidim utječe li to na mjesto razvoja korijena na kambiju i dobiva li se time ljepši i interesantniji nebari.

Mnogi je zanimljivih prirodnih misterija i unaprijed me veseli od ničega napraviti potencijalno nešto.

Daljnji razvoj korijenja

Korijenova bala nakon 40 dana

Prošlo je još sedam dana od zadnje provjere razvoja korijenja. Vidljivo je iz fotografija da se korijenje razvija primjerenom brzinom i da će uskoro u omotaču biti prilična gužva.

Primijetio sam još jednu zanimljivost. Neposredno iznad air-layera ova se grana račva na dvije grane. Jedna od njih je tanja, a jedna nešto deblja. Sukladno tome, deblja grana je i jače razvijena u krošnji pa samim tim sadrži i veću količinu lišća.

Ako slijedimo neke zakonitosti, deblja grana fotosintezom proizvodi daleko više ugljikohidrata. Kako je kod air-layeringa sloj ksilema presječen ugljikohidrati ne prolaze prema matičnom korijenju. Čini mi se logično da ako iznad air-layera postoje dvje grane koje proizvode različite količine ugljikohidrata, da je na strani deblje grane i veći dotok. Ove fotografije pokazuju upravo tu stranu air-layera. S druge strane, ispod tanje grane ima tek nekoliko korijenčića koji stidljivo proviruju. Ovo može biti zanimljivo za neke buduće projekte, posebno ukoliko se i u drugim primjerima pokaže da je ovo pravilo.

A što dalje?

Mislim, možda će nekome biti smješno, da pišem o projektima u ovoj mojoj ranoj fazi.

Majstor Masahiko Kimura može raditi na stogodišnjem pinusu, pa mu željeznom šipkom savijati staro stablo kako bi mu udahnuo novi artistički život. To nije lako i nije za neiskusne. Zato je on majstor. I to je njegov projekt.

A nama početnicima je svaki mali zahvat isto tako projekt ako u cilju imamo danas sutra neko malo stablo.  Pisao sam prije o cvatućoj dunji u mom dvorištu koja je postala predmet eksperimenta (Napokon malo isplative prakse)

I što dalje?

Stari jorgovan

Ima u dvorištu jedan stari jorgovan. Mislim da je star preko 40 godina. Samonikli je kraj jednog zida kuće i ovdje je dugo stajao kao ukras vidljiv s ceste. Pamtim ga kao malog dok sam i sam bio mali. Zbog zida je rastao ukoso, imao je dva stabla i tri put se lomio, koliko pamtim. Jednom se slomilo jedno od dva stabla. A preostalo deblo je dva put stradalo od snijega. Kako je malo smetao je u prolazu, zadnji zahvat na njemu je bio prije par godina kad mu je stablo od cca 12 cm (ili više) promjera odsječeno na nešto iznad metar visine, da više ne visi iznad auta.

I ta je stara kvrga, poput vrbe, po kori izbacila nove pupove i potjerala nove grane. Ove je godine cvao, punim sjajem.

No krvna mu slika ne izgleda tako sjajno. Star je, a izgleda da ima rupu po cijelom stablu, kroz sredinu. neposredno iznad zemlje je velika šuplja kvrga mrtvog drveta (jer ovo je nakad bio twin-trunk jorgovan). Ako ga se proba cimnuti, očito je da negdje jedan od korijenova i dalje drži vodu. No bojim se da je pitanje vremena kad će ga ubiti prejaka suša, zima, kukci koji su se naselili u njemu ili nešto drugo.

Air-layer cvatuće dunje

Dok sam se prije par mjeseci nestrpljivo dosađivao, a nakon što sam svatio da se u to vrijeme ništa ne iskopava, pronašao sam podatak da se u lipnju može raditi air-layering listopadnog drveća. Što bude bude, izabrao sam u dvorištu granu s karakterom, 3-4 cm promjera, na grmu Japanske cvatuće dunje. Grana je to koja ionako smeta prolazu auta u dvorište, pa mi nije stalo do nje. Ideja je bila, kad je se već mislim riješiti, zašto je ne probati zakorijeniti.

Detalji oko air-layeringa su u mom drugom postu, pa neću ponavljati.

Primio sam se toga stvarno pedantno, ne preskačući ništa od postupka, izrez kore, natapanje mahovine, oblaganje rane, folija, rupe za drenažu ili eventualno zalijevanje, alufolija protiv vrućine i za zamračivanje. I tako se to kilavilo, do sad. Provjerio sam par puta ima li čega, ali nije bilo ničega.

Sve do danas!!!! :)